USNULO PERJE PLAMENACA...
Pod usnulim perjem plamenaca
ti skupljaš krhotine sjećanja,
vežeš ih za mjesečinu,
pjevaš im davno ugasle bajke,
jedva čujne,
pod valovima užurbanih svjetova,
tamo negdje,na ivici svemira…
…na posljednjem zrnu pješčanoga sata…
Negdje,gdje ti stanuješ…
Na krilima savršeno bijelih labudova
prosipaš sićušne čestice izgubljenih čežnji,
nekada zarobljenih pogledima sumnjivih osoba…
Potpuno si se stopila…
Sa zvonkim pjevom zlatnoga fazana…
Potpuno si uronila…
U safirnom jezeru mojih zanesenih misli…
Alen Laura
Nessun commento:
Posta un commento